ZAŠTO SE SA TEROROM „MORA“ ŽIVETI

mj1

U svom izveštaju početkom aprila ove godine analitičar Stratfor-a, Pol Stjuart,ukazao je na to da i pored uspeha evropskih vlasti da pohapse na desetine osoba povezanih sa terorističkim napadima u Parizu i Briselu da se hapšenja bave samo neposrednom opasnošću ali ne i korenom problema. „Dokle god ideologija džihadizma preživljava i sve dok su evropski muslimani marginalizovani i obespravljeni evropske službe bezbednosti neće moći da reše ovaj problem. Vlast neutrališe samo neposrednu opasnost ali ne i uzroke.“-zaključio je Stjuart. Da je bio u pravu ubrzo je potvrdila i serija terorističkih napada širom Francuske i Nemačke preteći da eskalira u sukobe širih razmera.

Dok je po evropskim ulicama prštala krv njenih građana, u Briselu se 18.juna održao 25.po redu sastanak Saveta Evrope i Zalivskog saveta  za saradnju koji uključuje Saudijsku Arabiju, UAE, Kuvajt, Katar, Bahrein i Oman. Tom prilikom visoki predstavnik Eu za spoljnu politiku i bezbednost, Federika Mogerini, ponosno je izjavila da su zalivske zemlje četvrto po redu izvozno tržište Evropske unije sa trgovinskim prometom koji je u 2015.god.iznosio 155,5 milijardi dolara i godišnjim rastom od +15% i dodala:“Mi ćemo uklanjanjem prepreka za trgovinu, zaštitom i daljim ulaganjima produbljivati naše odnose.“ Saudijski ministar spoljnih poslova A. Al-Džubeir i Mogerinijeva saglasili su se takođe da će se zajedničkim snagama boriti protiv ID i raditi na sprečavanju radikalizma kao i to da će zalivske zemlje i dalje podržavati „umerenu opoziciju “ u Siriji. Inače valja podsetiti da umerenu opoziciju koju podržavaju Saudijci u Siriji čine grupacije  Džejš al-Islam i Ahrar al- Šam koje je i sam američki sekretar Džon Keri nedavno nazvao podružnicama Al-Kaide.

Međutim, u ime 155 milijardi dolara uzrok problema o kojem je za Stratfor pisao P.Stjuart nije se smeo pomenuti. O izdašnom finansiranju islamskih nevladinih i „humanitarnih“ organizacija, te islamskih centara i imama širom Evrope i to ponajviše sredstvima zalivskih zemalja, a koje šire jednu opasnu i vrlo netolerantnu verziju islama među otuđenom evropskom omladinom- na ovom sastanku reči nije bilo. Takođe treba podsetiti da se samo na nekoliko koraka od sedišta Evropske komisije u Briselu nalazi najveći islamski centar u Belgiji čiju je izgradnju i rad finansirala upravo Saudijska Arabija  i to posredstvom Svetske islamske lige-Rabite. Zanimljivo je i poučno da istorija ovog islamskog centra i džamije počinje još davne 1967.god. kada su belgijske državne kase bile prazne i zemlja je tragala za mogućnošću jeftine kupovine nafte što je primoralo belgijskog kralja Boduena da sklopi sporazum sa saudijskim monarhom F. Al-Azizom da u zamenu za jeftinu naftu odobri izgradnju džamije i obrazovanje imama prepusti svojim saudijskim prijateljima. Upravo se imami ove džamije danas smatraju odgovornim za radikalizaciju i getoizaciju sada već zloglasne četvrti Molenbek o čemu je nakon briselskog terorističkog napada pisao nemački Dojče Vele.

Da su saudijski petrodolari postali više nego uspešno sredstvo političkog pritiska potvrđuje i zvanično saopštenje američkih vlasti da Saudijska Arabija ni na koji način nije umešana u terorističke napade 11.septembra 2001.god. i to pored očiglednih dokaza koji ukazuju na suprotno nakon obelodanjivanja spornih 28 stranica izveštaja o napadu. Potpuno oslobađanje od bilo kakve odgovornosti Saudijske Arabije došlo je pod „diskretnom“ pretnjom Saudijaca da će povući 750 milijardi dolara kapitala iz Amerike posle čega je usledilo veoma brzo „otopljavanje“ saudijsko-američkih odnosa i još jače učvršćivanje postojećeg savezništva.

Upravo u tom duhu ali i duhu nestabilne situacije u Turskoj, koju Saudijci vešto koriste kako bi izvršili što jači upliv i potisnuli ne tako zanemarljiv turski uticaj među evropskim muslimanima, treba posmatrati najnoviju diplomatsku i investitorsku saudijsku ofanzivu po Evropi koja nije zaobišla ni Zapadni Balkan. Na sastanku održanom 28.jula u Sarajevu, predsedavajući Saveta ministara BiH, D.Zvizdić i ministar za verska pitanja Kraljevine Saudijske Arabije, S. Alu Šejh izrazili su zadovoljstvo nizom potpisanih sporazuma između dve zemlje koji olakšavaju upliv arapskim investitorima, a ministar za civilne poslove BiH, A. Osmanović, najavio je izradu memoranduma o saradnji dve zemlje u oblastima obrazovanja, naučne i tehničke saradnje. U razgovoru o tome kako će se trošiti arapske investicije u BiH, oblast obrazovanja bila je ključna tema što i jeste poznata saudijska strategija sa dugoročnim posledicama na već značajno izmenjenu religijsku panoramu u posleratnom periodu i to širenjem ortodoksnog salafitskog tumačenja islama među ovdašnjim muslimanima. Samo dva dana pre ovog sastanka u Srbiji je okončana privatizacija hotelskog kompleksa na Vlasinskom jezeru i to u korist investitora iz Katara. Katarski investitor je najavio da je ovo tek početak arapskog ulaganja u Srbiju.

Izgleda da je bilo neophodno da dodje do toga da džihadisti u srcu Evrope, u Normandiji, zverski prekolju sveštenika u crkvi da bi neko progovorio o suštini problema u borbi protiv islamskog terorizma. Poglavar rimokatoličke crkve, papa Franja, nedavno je dao izjavu kojom je šokirao svet poručivši da za terorizam ne snosi odgovornost islam već svetska ekonomija koja se klanja bogu novca. „Postoji rat za novac. Postoji rat za prirodne resurse. Postoji rat za dominaciju nad ljudima. Možda neki misle da govorim o verskom ratu.“- rekao je papa za Volstrit žurnal.

Poput Evropske unije koja ropće pod udarom ekonomske krize tako i Zapadni Balkan vapeći za investicijama u cilju poboljšanja životnog standarda i ekonomije ne bira goste koje zove u posetu. Takvim nepromišljenim potezima politička elita jeftino prodaje duše evropske muslimanske omladine utirući put stvaranju novih Molenbeka i Gornjih Maoča. I na kraju, svima je valjda jasno  zašto nam zvaničnici uporno govore kako se sa terorom „mora“ živeti!

TEKST OBJAVILI INTRNET MAGAZIN NOVI STANDARD I VIDOVDAN

SKRIVENA ISTINA O TERORISTI IZ NICE

terorista-nica-kamion-foto-ap-twitter-1468597869-950559Na dan proslave francuskog nacionalnog praznika 14. jula poznatog kao Dan Bastilje, Francusku je potresao još jedan u nizu terorističkih napada. U masu okupljenih građana i turista u Nici, koji su posmatrali vatromet povodom praznika, zaleteo se islamski terorista za volanom kamiona teškog 19 tona. Konačan bilans masakra je 84 mrtvih i 202 povređena civila od kojih se 50 njih još uvek bori za život.

Više nego oskudne informacije vezane za počinioca ovog stravičnog čina kao i kontradiktorne izjave francuskih zvaničnika unele su zabunu u javnost bez jasne predstave o tome ko je zaista odgovoran za ono što se dogodilo te noći u Nici.

Francuski premijer Manuel Vals je u prvom obraćanju javnosti izjavio da je reč o teroristi „verovatno povezanim sa radikalnim islamom na ovaj ili onaj način“, a ministar unutrašnjih poslova Bernar Kaznev na pitanje novinara da li je motiv napada bio džihadistički odgovorio da to ne može da potvrdi. Ono što se znalo da je napadač bio tuniskog porekla i da je od ranije bio poznat policiji zbog krađe i nasilja ali ne i službama bezbednosti zbog mogućih kontakata sa terorističkim grupama. Konačno, posle jučerašnjeg sastanka u Jelisejskoj palati i objave ID koja je u međuvremenu preuzela odgovornost za napad, Kaznev je izneo javnosti i prve zvanične rezultate istrage. Pri tome je rekao da terorista Muhamed Lauež Bulel „nije bio poznat obaveštajnim službama jer je brzo radikalizovan poslednjih godina.“ U njegovom domu nije pronađeno ništa što bi ga povezalo sa ID. Ministar je takođe dodao da je ovo napad „novog tipa“ koji „pokazuje izuzetne teškoće u borbi protiv terorizma“.

Dok su vlasti putem medija bile zauzete pripremanjem terena da se terorista iz Nice proglasi „usamljenim vukom“ ili „psihički neuravnoteženom“ i „depresivnom“ osobom, internetom su polako počele da cure stvarne informacije vezane za počinioca i to uglavnom od strane tuniskih blogera i nezavisnih medija.

Tako je tuniski portal TUNISIE SECRET koji vodi nekolicina blogera iz Tunisa i Francuske pozivajući se na policijske izvore iz vremena Ben Alija objavio da je terorista iz Nice sin radikalnog islamiste i istaknutog člana tuniske političke stranke En Nahda (Preporod) koja je deo aktuelne tuniske koalicione vlade. Navodi se takođe da je M. L. Bulel (31) rodom iz grada Msekena (u blizini letovališta Sus) i nije francuski državljanin tuniskog porekla kako navode mediji već Tunižanin koji od 2011. god. živi u Francuskoj sa uredno dobijenom boravišnom dozvolom stečenom na osnovu braka sa Francuskinjom tuniskog porekla sa kojom ima troje dece. Sve do svrgavanja Ben Alija 2011. god. otac M.L. Bulela bio je pod policijskom prismotrom da bi tokom „jasmin revolucije“- koju je svom snagom podržala tadašnja francuska vlast sa Sarkozijem na čelu- postao jedan od lokalnih lidera grada Msekena.

Da bi se stekla jasnija predstava o ideološkom miljeu u kojem je M. L. Bulel odrastao i koji je bez sumnje presudno uticao na način na koji će ovaj mladić da okonča i svoj i živote desetina sasvim nedužnih ljudi potrebno je ukratko se osvrnuti na istorijat i ideologiju ovog doskora radikalnog a odnedavno „umerenog“ islamističkog pokreta.

Ponikao u okrilju Muslimanskog bratstva pokret En Nahda bio je žrtva permanentnog progona kako pod Ben Alijem tako i pod vlašću njegovog prethodnika Habiba Burgibe. Nakon “ jasmin revolucije“ preuzima vlast u Tunisu ali je posle dve godine bio primoran da je napusti zbog duboke političke krize da bi 2014.god. ponovo ušao u vladu kao koalicioni partner sekularnoj Nida Tunis. Sve do 2013.god. En Nahda je otvoreno delovala sa terorističkom grupacijom Ansar Aš Šarija koja je kasnije većinu svojih aktivnosti prebacila u Libiju, a En Nahda je pod pritiskom Zapada bila primorana da se zvanično ogradi od radikalnih salafitskih grupacija. U maju ove godine stranka En Nahda  doživljava svojevrsnu ideološku mutaciju i prema rečima njenog osnivača i lidera Rašida El Ganušija koji je koliko do juče zagovarao strogu primenu šerijatskog prava i teokratiju En Nahda „napušta politički islam i priklanja se demokratskom islamu“. Stranka se danas opisuje kao „umereno islamistička“, zagovara demokratiju, priznaje politički pluralizam i podržava „dijalog“ sa Zapadom. Preobučen u novo demokratsko ruho lider stranke Ganuši biva primljen u prvu zvaničnu posetu Francuskoj od 21.-24. juna ove godine- što će reći-nepunih mesec dana pre stravičnog terorističkog masakra u Nici!

Imajući sve ovo u vidu ne treba ni da čudi kako je sin istaknutog tuniskog „revolucionara“ ostao ispod radara bezbednosnih struktura kao ni to što je Rojters bombardovao svetsku javnost informacijama da M.L. Bulel „nije bio poznat tuniskim vlastima po radikalnim i islamističkim stavovima“. Međutim prosto je zapanjujuća licemerna izjava B. Kazneva da M.L. Bulel nije bio poznat bezbednosnim službama jer se „radikalizovao na brzinu“ poslednjih godina.

Ispostavlja se, nažalost, da je francuski narod još jednom žrtva nepisanog kodeksa „političke korektnosti“ i duboko protivrečne spoljne politike koja je Francusku pre par dana koštala još 84 ljudska života. Jasno je valjda  zašto se sada sa terorom „mora“ živeti !

TEKST OBJAVILI MAGAZIN VIDOVDAN I CARSA

ZAŠTO EVROPA NEMA OGOVOR NA ISLAMSKI TERORIZAM

str_-6_-krv_-5-stu_412853S1

Pod udarom ozbiljne ekonomske krize i talasa miliona izbeglica sa Bliskog istoka, Evropa se u prvim decenijama 21. veka suočava i sa fenomenom islamskog terorizma, čijem se jenjavanju kraj ne nadzire. Medijski izveštaji o terorističkim napadima širom Evrope, usmereni prevashodno na pojavne oblike samih terorističkih akata-što će reći počinioce, oružje, njegovo poreklo te na posletku same žrtve-samo dodatno zamagljuju suštinu problema. Javna debata o suštinskim pitanjima, uzrocima,posledicama i odgovarajućim rešenjima stavljena je u drugi plan. Česti pokušaji da se problemi neintegrisanih muslimanskih zajednica širom Evrope (Molenbek, London, Marsej, predgrađa Pariza)- oličeni u tzv.“šerijatskim enklavama“, iz kojih uglavnom danas i potiču počinioci stravičnih napada-objasne sa isključivo sociološke tačke gledišta, neravnopravnošću i siromaštvom svakako jesu istiniti i korisni, ali ne i potpuni i dovoljni. Česte izjave evropskih zvaničnika da se „sa terorom mora živeti“ ukazuju samo na činjenicu da Evropa trenutno nema odgovore ni rešenja za postojeće probleme.

Na neophodnost davanja jasnih i preciznih odgovora putem javne debate ukazuje i hrvatski politikolog Mirjana Kasapović (Globus, 2016). Polazeći od same definicije Islamske države kao verske terorističke organizacije, koja, kao i svaka druga u istoriji, ima svoje proklamovane političke ciljeve- što je u ovom slučaju uspostavljanje kaliata po uzoru na prvu Muhamedovu državu- Kasapovićeva pored ostalog podvlači i neophodnost određivanja i njenih političkih ciljeva u Evropi putem poruka koje šalje svojim terorističkim napadima. Prema njenom mišljenju postoje dva osnovna cilja: prvi cilj je osveta za stogodišnju pogrešnu politiku Zapada na Bliskom istoku koju su do Drugog svetskog rata vodile Velika Britanija i Francuska, a nakon njega prvenstveno SAD. Drugi cilj je poruka upućena muslimanskim zajednicama u Evropi da preoblikuju društvo u skladu sa islamskim vrednostima.

Da je ova hrvatska analitičarka u pravu uverićemo se jednostavnim pogledom unazad, rukovodeći se istorijskim činjenicama. Nakon poraza Osmanlijskog carstva, Velika Britanija i Francuska su na bivšim osmanlijskim teritorijama takoreći lenjirom iscrtavale granice novih država pretvarajući ih u svoje kolonije i ne vodeći računa pritom o verskoj i etničkoj strukturi stanovništva, što je rezultiralo dugogodišnjim tinjajućim tenzijama i netrpeljivošću. Posle Drugog svetskog rata, izašavši iz njega kao jedan od pobednika, primat na Bliskom istoku su preuzele SAD, instalirajući marionetske, poslušničke, prozapadne režime koji nisu imali istinsko uporište u narodu.Podstičući pritom sukobe i ratove među tamošnjim življem, uz snažnu proizraelsku politiku, lako su ostvarivale svoje geopolitičke interese. Odbacujući nametnute zapadne koncepte društvenog uređenja poput kapitalizma ili socijalizma i odupirući se neoimperijalističkim težnjama Zapada, islamski svet je sve više počeo da se okuplja oko islamističkih programa i platformi videći u njima put ka budućnosti zasnovan na sopstvenoj kulturi i tradiciji.

Pod naletom globalizacije sve su jače počeli da ističu svoj identitet, a zapadnu politiku da karakterišu kao nasilničku i tlačiteljsku, što je rezultiralo pojavom antiamerikanizma, a potom i antizapadnjaštva uopšte. Potpirivanjem Arapskog proleća sa Zapada-čiji su motivi bili prevashodno ekonomske prirode, odnosno ovladavanje prirodnim resursima, a sve pod plaštom demokratizacije-opozicione političke snage sa islamističkom ideologijom su se domogle vlasti uz pomoć SAD, koje su u njima videle nove saveznike za ostvarivanje sopstvenih interesa. Takva neodgovorna, bahata i nadasve duboko protivrečna politika danas se sveti Zapadu, a trenutno ponajviše Evropi, i to u vidu krvavih slika na ulicama evropskih metropola ostavljajući za sobom stotine nevinih žrtava.

Što se tiče drugog cilja Islamske države u Evropi-preoblikovanja evropskog društva u skladu sa islamskim vrednostima- može se reći da ova poruka itekako nailazi na prijem među evropskim muslimanima. O tome svedoče sve češći i glasniji zahtevi muslimanskih zajednica da se u ustave evropskih država unesu odredbe šerijatskog prava (što je Velika Britanija već učinila), zatim traženje dozvola za izgradnju džamija i islamskih centara, otvaranje sala za molitvu u javnim ustanovama, prilagođavanje menija u javnim menzama itd.

U prilog tome svedoči i izjava italijanskog konvertita i poslanika u Evropskom parlamentu , Magdija Alama, koji je nedavno u javnost izneo rezultate istraživanja prema kome svaki četvrti musliman danas u Evropi prećutno odobrava terorističke napade. O šerijatskim enklavama širom Evrope danas se veoma retko ili nimalo govori, o činjenici da ne priznaju ustavne poretke država u kojima žive, čime ih direktno potkopavaju, kao i o tome da unutar njih bezbednosne strukture skoro da i nemaju pristupa. O četvrti Molenbek nek smo nedavno mogli više da čujemo i saznamo, tek nakon terorističkih napada u Parizu i Briselu.

Kao posledica svega toga te dodatnog priliva ogromnog broja izbeglica islamske veroispovesti u Evropu, među pripadnicima ne samo evropskih već i drugih naroda koji u njoj žive primećuje se rastuća ksenofobija i islamofobija, koje se ogledaju u sve većoj popularnosti desničarskih organizacija i partija, ali sve češćim antimigrantskim protestima, što smo nedavno mogli videti u Švedskoj i Nemačkoj. To samo govori da je među građanima prisutan strah, koji neminovno vodi daljem zaoštravanju situacije, kao i to da Evropa ne raspolaže potrebnim mehanizmima kojima bi zaštitila čast i dostojanstvo svojih građana. Na to će i jedna i druga strana prirodno odgovoriti daljom homogenizacijom i polarizacijom, pa i mogućim sukobima.

I sama preživljavajući krizu identiteta pod naletom globalizacije -koja po svojoj prirodi teži da rastoči svaki identitet- Evropa je, ne želeći da se odrekne sopstvene istorije, kulture i tradicije a pritisnuta idealom otvorenog društva, ostala zarobljena između starog i novog i- što je najgore- bez odgovora. Politička elita potčinjena dogmi „političke korektnosti“ aktuelne probleme samo sve dublje gura pod tepih i sama doprinoseći ionako teškoj situaciji. Samo realnim i otvorenim pristupom problemima, priznavanjem sopstvenih grešaka i odgovornijom politikom koja zahteva širok međunarodni konsenzus pri identifikovanju terorističkih organizacija koje su za pojedine međunarodne subjekte još uvek „borci za slobodu“, te povratkom na sopstveni put samospoznaje naspram tuđeg i nepripadajućeg, Evropa će uspeti da pronađe mehanizme neophodne za mirnu koegzistenciju svih naroda koji u njoj žive.

TEKST JE OBJAVIO INTERNET MAGAZIN NOVI STANDARD

 

EVROPA JE U RATU

545972_brisel-reuters-nov.-2015.-1_f

„Evropa je u ratu!“ izjavio je  francuski premijer Manuel Vals nakon terorističkog napada u Briselu. Nakon Njujorka i Vašingtona, usledili su Madrid, London, Moskva, Pariz a danas i Brisel, prestonica Evropske unije. Zapadna politika dvostrukih aršina primenjivana poslednjih godina širom sveta dala je svoje pogubne rezultate.

Podela islamista na „dobre“ i „loše“ te njihovo korišćenje kao jefinog oružja za ostvarivanje sopstvenih geopolitičkih interesa, što se moglo videti na primerima Avganistana, BiH, te tzv. „Arapskog proleća“, dovela je do stvaranja Islamske države kao i boraca za „islamsku stvar“ širom sveta. Italijanski novinar i poslanik u Evropskom parlamentu, Magdi Alam, nedavno je izneo u javnost rezultate istraživanja prema kojima svaki četvrti musliman u Evropi danas prećutno odobrava terorističke napade. Takođe, neopaženo je prošla i prošlogodišnja izjava pomalo zaboravljenog francuskog profesora i filozofa Danijela Šifera, data nakon terorističkog napada u Parizu, da „Evropa nije shvatila da se njena civilizacija branila na Balkanu ’90-tih godina“. Tada je Evropa, pod američkim patronatom, podržavajući muslimanski faktor u BiH i njihovo tadašnje rukovodstvo sa islamističkom ideologijom u biti zanemarila versku komponentu rata  što je kasnije rezultiralo prodorom islamista i njihovih ideja na Balkan i dalje u Evropu. Kao rezultat takve kratkovide evropske politike dans je Balkan bure baruta prepuno spavajućih terorističkih ćelija i regrutnih centara širom BiH, Kosmeta, Sandžaka, Makedonije, Bugarske i Albanije. Stalno tinjajuće žarište pod američkom kontrolom  kojim se Evropa drži u poslušnosti. Jer, prema rečima Dževada Galijaševića, člana Ekspertskog tima jugoistočne Evrope za borbu protiv terorizma i organizovanog kriminala „kada se islamističke strukture razvijaju, one se nepovratno razvijaju. Gotovo nigde nije zabilježen povratak unazad ili pobjeda nad tim strukturama. Na kraju su zapadne vlade bile prinuđene na određenu kohabitaciju sa tim strukturama, da ih priznaju kao političku vlast što je i bio slučaj sa Fatahom, Hamasom i Hezbolahom.“

Tako je religijska  slika Balkana (a samim tim i Evrope) nepovratno izmenjena zarad ostvarivanja geopolitičkih interesa svetskih centara moći. Danas nas taj isti Zapad uči ideološkom multikulturalizmu sprovodeći ga „odozgo“, a o prirodnoj multikulturalnosti zasnovanoj na poštovanju i međusobnom uvažavanju različitosti i posebnosti koja je spontano tekla „odozdo“, mogao je da uči od nas koji smo, na manje ili više uspešan način, koegzistirali vekovima na ovom prostoru.

TEKST SU PRENELE INTERNET NOVINE SRBIN INFO